Ako Bošnjaci ne budu glasali, drugi će odlučivati umjesto njih. U demokratiji ne pobjeđuju oni koji su u pravu, nego oni koji izlaze na izbore. Politička pasivnost nije protest, nego poklanjanje vlastite političke moći drugima.
Svaki izborni ciklus u Bosni i Hercegovini iznova otvara istu raspravu. Registracija birača iz dijaspore je komplikovana, kandidati nisu uvjerljivi, a o strankama i njihovoj sposobnosti da odgovore na savremene političke izazove može se raspravljati u nedogled. Programi liče jedni na druge. Svi su isti!
Sve to čujemo kao ‘opravdanja’, ali se manje govori o suštini problema – da se kod dijela Bošnjaka nezadovoljstvo politikom pretvorilo u opravdanje za političku pasivnost. To nije bezazlena pojava, nego ozbiljan politički problem. Politika ne funkcioniše po principu pravednosti nego po principu odnosa snaga. U demokratskome društvu ne pobjeđuju oni koji imaju najviše argumenata, nego oni koji uspiju mobilizirati svoje birače. Zato je svako odustajanje od izbora istovremeno i odustajanje od vlastitoga političkoga utjecaja.
Posebno je zanimljiv kontrast koji se godinama ponavlja u Podrinju i drugim osjetljivim dijelovima Bosne i Hercegovine. Dok se dio bošnjačke dijaspore pita vrijedi li prolaziti kroz proceduru registracije ili tvrdi da „nema za koga glasati“, na hiljade birača iz Srbije bez dileme učestvuju u izbornim procesima u Bosni i Hercegovini. Oni dolaze iz Beograda, Šapca, Užica, Loznice i drugih mjesta, organizirano glasaju i biraju lokalne predstavnike, iako često nemaju direktan životni interes u tim sredinama, ali imaju jasan politički cilj.
Na hiljade i hiljade sljedbenika politika koje su povezivane s udruženim zločinačkim poduhvatom, a koje i danas zagovaraju stvaranje trećega entiteta u Bosni i Hercegovini, ne analiziraju programe niti kandidate. Njima je politički cilj važniji od imena i izbornih ponuda.
Oni ne traže savršenstvo, ne oklijevaju, nego disciplinirano provode svoj politički cilj.
Upravo tu leži razlika koju Bošnjaci često odbijaju priznati.
Neki od nas doživljaju politiku kao prostor moralnoga savršenstva i čistoće, pa se traže idealni kandidati i besprijekorni programi. Takva politika ne postoji. Tvrdnja da nijedna opcija nije savršena ne znači da među njima nema suštinskih razlika. Neke su učestvovale u odbrani države i izgradnji institucija i društva, dok su druge svoju politiku podređivale međunarodnim akterima, često prihvatajući rješenja koja su slabila pregovaračku poziciju Bosne i Hercegovine i djelujući više kao izvršioci tuđih političkih prioriteta nego kao nosioci vlastite vizije.
Izbori nisu konkurs za najboljega čovjeka, nego mehanizam raspodjele političke moći.
Paradoks je posebno vidljiv u odnosu prema državi. Bošnjaci s pravom čuvaju sjećanje na genocid, šehide i branioce, obilježavaju godišnjice i prenose kulturu pamćenja. Ali isti taj odnos često izostane kada treba izdvojiti nekoliko minuta za registraciju ili jedan dan za glasanje.
Kao da je dovoljno čuvati sjećanje na državu, a nije nužno učestvovati u njezinome političkome opstanku.
To je opasna iluzija.
Države ne opstaju zahvaljujući pamćenju, nego institucijama, a institucije se u demokratskome poretku održavaju političkim učešćem građana.
Još je opasnija ideja da je neglasanje znak političke zrelosti. U stvarnosti vrijedi suprotno: apstinencija nije otpor, nego prepuštanje političkoga prostora drugima. Onaj ko ne glasa ne ostaje izvan politike, nego samo dopušta da umjesto njega odlučuju organiziraniji.
Zato pitanje više nije ima li za koga glasati, nego hoćemo li odlučivati ili ćemo tu odluku prepustiti drugima.
Neizlazak na izbore nije neutralnost, nego politički čin sa vrlo konkretnim posljedicama, gotovo uvijek u korist onih koji su disciplinovaniji i dosljedniji.
U takvom sistemu glas nije simbol nego instrument moći. A instrument koji ne koristite, neko drugi će sigurno upotrijebiti umjesto vas.
Zato se ne radi o idealnim kandidatima, nego o političkoj odgovornosti. Izbori nisu pitanje zadovoljstva, nego posljedica.
I da, ne glasajući omogućujete da odluku donose oni koji je nikada ne propuštaju donijeti umjesto vas.
